25. 1. 2007.

End of the road...


Bila je odevena u komplet ružičaste trenerke koja je jednostavno bola oči. Nisam je očekivao, a ponajmanje nisam očekivao da će biti ovakva kakva jeste. Ipak, negde u sebi sam znao da je to deo njene ličnosti, ali nisam mogao verovati da će je celu obuhvatiti...
Kikotala se, nije se nikako uklapala u ponašanje, u celu tu ceremoniju sa pijenjem čaja, a ni ta njena preterana šminka nije pomagala mom pozitivnom utisku.

"Znaš..." prekinuo sam sebe plašeći se da izustim takvu kritiku.
"Šta?"
Odgovori sa takvom drskošću da me je podstakla da nastavim.
"Znaš šta? Nikako nisam očekivao da će sve ovako ispasti?"
"Nego kako?"
Opet se nekako nasmejala prelako. Njoj je sve to bilo preterano uobičajno i neiznenađujuće...
Popio sam gutalj čaja. Pritom sam je gledao pravo u oči. Nisam znao da li njima odajem neki svoj užas.
"Sećam te se kao drugačije osobe, kao nekog ko bi bio malo ustežljiviji. Možda grešim. Uvek si istina imala tu crtu otvorenosti. Ali tada je bilo sve drugačije..."
"Ne verujem. Možda si tada navikao da vi budete agresivniji...Samo to."
"Ja nisam... "
Prekinula me ovoga puta sa osmehom koji je bio sasvim drugačiji od onog kikotanja.
"Znam. Uvek si želeo da ostaneš prijatan."
Sada je ona uzela dugačak gutalj.
"Mislim da si pogrešio....Zašto si me uopšte pozvao na čaj? I sada si kao ranije...Previše pristojan? Trebalo bi da se opustiš..."
Uvredio sam se. Uvredio sam se svojom pristojnošću. Tako uvređen želeh da joj kažem da li treba da budem opuštena kao ona, ali sam bio prilično siguran da bi ona odgovorila potvrdno. Ili sam opet hteo da budem pristojan?
"Nemoj da mi se pravdaš niti da očekuješ da ti odgovorim na neko pitanje...Meni je važna samo sadašnjost i možda bliska budućnost... O ostalom neću da pričam."
Odjednom sam se osećao poraženim. Nisam želeo da uđem u konvencijalni razgovor a opet sam se osećao nelagodno da pričam o nečem drugom.
"Znaš..."
Prekide me. "Znam, sačuvaj taj deo mene u sebi."
Nisam mogao više da podnosim sve ovo. Bilo je suviše neizdržljivo. Pozvao sam kelnera, platio račun, i pozdravio se. I pored sve te šminke morao sam i dalje da verujem da ispod nje je i dalje ona osoba koju sam nekad poznavao...